Povodom 70 godina postojanja u gradu Zenici, članovi Saveza izviđača grada Zenica održali su svečanu akademiju uz prisustvo članova i prijatelja organizacije.
U punoj sali Narodnog pozorišta u Zenici, program su otvorili članovi škole glume ART SOBA u režiji Lane Delić sa performansom PROBUDI SE. Kroz pjesmu i igru smo gostima ispričali priču o 70 godina postojanja izviđača u Zenici u izvedbi naših članova a po tekstu Željke Knežević-Ivanković. Na obilježavanje jubileja su prisustvovali izviđački prijatelja iz BiH i regiona, prijatelji organizacije i donatori koji nam pružaju podršku za aktivnosti tokom cijele godine. Zahvalice i priznanja su uručene istaknutim članovima koji su godinama doprinosili razvoju izviđačke misije tokom 70 godina postojanja u našem gradu.
Jubilarne povelje kao najveće priznanje uručene su Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država u BiH, Vladi Zeničko-Dobojskog kantona i Gradu Zenica za nesebičan doprinos i podršku našoj organizaciji. Na svečanoj akademiji prisutnima su se obratili Nedžad Eminović starješina odreda “Sandžak” iz Novog Pazara, Jadranka Kokolari starješina izviđačkog kluba “Javor” iz Osijeka, Ernest Badnjević starješina odreda izviđača “dr. Mladen Stojanović” iz Prijedora i predsjednik Saveza izviđača grada Zenica Edin Šarić.
U nastavku vam prenosimo tekst Željke Knežević-Ivanković povodom jubileja od 70 godina postojanja.
Izviđački pokret je pokret mladih i za mlade. Tako da, evo, mi izviđači u Zenici smo 70 godina mladi. 70 godina mladosti u nama i oko nas! Veliko je to…
Priča počinje krajem 1952. kada rahmetli Ćazim Nožić, po zadatku, u tadašnjoj Gimnaziji pokreće rad izviđačke organizacije. Marljivi učenici Nihaz Gradinčić – Niče i Antonija Stojak, nakon uspješno završenog 15-to dnevnog seminara za izviđačke vodnike u Pionirskoj dolini kod Sarajeva, 27. januara 1953. godine polažu prvu zvijezdu, i već 20. februara osnivaju prva dva voda – “Vučjak” i “Ciklama”.
I tako počinje istorija, koja evo, traje…
Tokom tih brojnih desetljeća desilo se mnogo toga.
Ostvarili smo velika postignuća. Svojim radom stvorili smo ugled i među našim sugrađanima, ali i među našim izviđačkim prijateljima s kojima smo se družili i rasli sve ove godine. Naši članovi, koji se u ovom dugom periodu mogu brojati u desetinama hiljada, su kroz svoj redovan rad usvajali znanja, vještine i vrline koje su bile i jesu prepoznate i poštovane svugdje gdje živimo – u školama, porodicama, susjedstvu, gradu! A i hiljadama mladih našeg grada pružili smo priliku da se druže s nama kroz brojne aktivnosti organizovane za sve one koji su željeli da neko vrijeme provedu s nama.
Ne možemo precizno izbrojati sve koji su koračali s nama tokom ovih 70 godina, niti dane provedene pod šatorima, u planini, šumi, u prirodi, pa ni zvijezde, letove, vještine i vještarstva, pehare i specijalnosti kojima smo bili nagrađeni za pokazana znanja i vještine.
Ne možemo tačnim, pa čak ni približnim brojem iskazati volonterske sate kojima smo, poklanjajući ih drugima, nagrađivali sebe.
Pa čak i kada bismo sve to izbrojali i sabrali, tim sasvim sigurno impozantnim zbirovima ne bismo spoznali suštinu! A suština je da nam je sve što smo živjeli i živimo u izviđačima i sa izviđačima – prilika da učimo! Toliko toga lijepog, a i korisnog, da učimo, i da naučimo!
- Da naučimo kako da budemo prijatelji i sebi i drugima.
- Da naučimo da prepoznamo sebe u drugom, ali i da prepoznamo i poštujemo i njegovo drugačije.
- Da živimo harmoničan život u zajednici bez gubljenja bogatstva individualnosti!
- Da naučimo sposobnost nenasilne komunikacije u kojoj znaš da kažeš, ali znaš i da slušaš!
- Da naučimo da se autoritet stiče ljudskim kvalitetom, a ne pozicijom.
- Da naučimo kako da vodimo i kako da budemo vođeni.
- Da naučimo da se ni poraz ni uspjeh ne trebaju smatrati krajem puta.
- Da naučimo da se bilo čije najvrjednije ne nalazi na njemu, nego u njemu!
- Da naučimo da nikada nećemo moći biti u skladu sa sobom, ako nismo u skladu sa prirodom.
Predugo bi bilo, ako ne i nemoguće, nabrojati i mnoga druga vrijedna znanja i istine koje smo sticali uz vrijedan rad, ali i uz druženje, igru, pjesmu. Nekada smo učili i kroz greške, nekada srećom bez greške, ali uvijek uz izvučenu pouku pomoću koje smo živjeli i živimo život u zajednici u kojoj nas poštuju i u kojoj mi poštujemo druge.
I tako 70 godina!
A nije uvijek bilo lako. Mijenjao se život oko nas, i neminovno smo se mijenjali i mi s njim. Iskušenja su često znala biti velika. I sada su! No opstali smo, jer sve ono važno, ostalo je isto!
To važno nama je lako prepoznati, jer je upisano u našim srcima, a iskazano je kroz naše zakone, zavjete i obećanja. Istina, tekstovi su se mijenjali, ali ne i njihov smisao.
U naizgled jednostavnosti, pa neki smatraju i naivnosti naših izbora i ideje oko koje smo se okupili, kriju se velike, svevremenske mudrosti.
Kroz raznolika, često jako zgusnuta iskustava, kao što su, recimo, prvo višednevno odvajanja od roditelja, prevazilaženje straha od buba i tristo drugih čuda, slaganje vatre, javni nastup u skeču, pjesmi, pa sve do brige o mlađima i njihovim mokrim čarapama, učimo vrijedne lekcije za cijeli život.
Veliko je i to što smo u mogućnosti da steknemo i raznovrsna praktična znanja iz topografije, pionirstva, signalizacije, prve pomoći, i mnoga, mnoga druga, koja nam život obogaćuju, a nerijetko i pomažu kada to najmanje očekujemo.
Duboko smo zahvalni na prilici da upoznamo i prihvatimo ovu prelijepu, časnu ideju, uz koju lakše i ljepše dišemo živote koji su nam podareni. Data časna riječ nas obavezuje, ali je ljubav ta snaga koja nas nadahnjuje da istrajemo i da uradimo sve što je u našoj moći da budemo ispravni među ispravnima!
Hvala svima koji su bili ili još uvijek jesu dio ove naše zajedničke priče! Hvala svima koji su s nama podijelili svoje osmjehe, mudrosti, vještine, vrijeme, svima koji su na bilo koji način utkani u ovih naših 70!
Veliko hvala i onima koji su nas prepoznali kao nekoga vrijednog njihove pažnje i pomoći. Zahvaljujući njima mnogo toga nam je bilo i jeste lakše!
Sa posebnom zahvalnošću se sjetimo i svih onih koji su ovu priliku donijeli nama. Mnogi od njih više nisu u ovoj stvarnosti, ali su ostavili nježne tragove u našim srcima! Pa evo, zahvalimo im u dubini naših srca! Zaslužili su!
A i nova, divna, mlada bića zaslužila su da im se ovakva prilika ponudi. To je i naša obaveza, uz želju i nadu da će je neki od njih prigrliti, i na najbolji način i iskoristiti.
Dio smo velikog pokreta! Nije neskromno reći da smo ga svojim radom učinili smo još većim!
Poželimo si još srećnijih, još sadržajnijih, i još nadahnutijih narednih 70. Pa zatim i 70 nakon njih. I tako redom.
I poželimo si opet da uvijek možemo čista obraza i sa osmjehom u srcu kazati da stvarno radimo ono što smo prepoznali kao nešto što nam život čini vrijednim – da STVARAMO BOLJI SVIJET!
